Ljubica Ostojic

Ljubica Ostojic

UMJETNOST U SLUZBI OBRAZOVANJA ZA KULTURU MIRA

Otkad je ljudski rod definitivno odlucio postati i ostati covjekolikim postoji i RAT kao posve regularan dio njegova zivljenja. Pecinski nam crtezi eksplicite vele da takoder postoji i UMJETNOST, i to ne samo oni.

Mitologije, Svete knjige, prapovjest i povjest krati su ratovima. Povijest umjetnosti razvija se, cvate, i ratovima biva unistena u velikoj mjeri.

Abel i Kain, braca rodena, nisu u miru Bozijem i miru vlastitom pozivjeli svoj biblijski zivot. Krv se prolila i dalje se proliva.

Krenula sam iz predpotopskih doba, zar ne? Vremena nisu problem, dakako. Podsjetit cu na vrhunsku kulturu i umjetnost Japana apr. To ipak nije sprijecilo da 6 kolovoza 1945 prva atomska bomba u povijesti padne na Hirosimu i odmah uzme 75 000 ljudskih zivota, a od posljedica radijacije jos 130 000 ljudskih zivota u stravicnim mukama. Zasto?

I to bijase poodavno, je l' tako? Nikako da fiksiramo ili barem fokusiramo a kamo li uspostavimo KULTURU MIRA. Ovaj nas, iz daljine modar planetic Zemlja krcat je ratovima, u proslosti, sadasnjosti, a i buducnost tesko da bi ponudila barem projekt moguceg sveopceg mira za kulturu, naobrazbu i umjetnost.

Pred desetak dana lijepi i mladahni modeli svukli su odjecu u centru glavnog grada Argentine kao svoj doprinos borbi za mir. Efektno, bez dvojbe, ali koliko efikasno?

Prapovjest, drevna i ostala povjest, Hirosima, pa i Argentina su za mene osobno ipak, uz svu humanost i altruizam u velikoj mjeri apstraktne. Rodena sam poslije II svj. rata i, recimo pada fasizma. Obrazovana i odgajana za MIR, apsolutni i definitivni MIR, zauvijek. Uz to sam bila, i jesam, pisac i teatrolog. Takode i pedagog, glede obrazovanja i odgoja mladih, dakako za MIR.

Kada suse na moje zavicajne prostore nadvile sjeni moguceg i posve besmislenog rata, bezbroj sam puta potpisala peticije za MIR, ucesnik brojnih skupova na temu MIR, ucesnik sam bezbrojnih mirnih i manje mirnih demonstracija za MIR, strasni molitelj javnih i privatnih molitvi za MIR. Toliko rijeci, potpisa, koraka, molitvi, vremena, a ipak stravicni nepismeni i gluhi RAT. I toliko SMRTI onih bespomocnih, bezazlenih i krcatih zivotom. Zasto? Odgovor je apsolutna sutnja. Sutnja i onih za koje sam iz sve snage vjerovala da su izgradili ili barem intenzivno grade KULTURU MIRA.

I eto ovo Sarajevo u kojem smo sada, uvijek sirom otvoreno gostu i musafiru, nekoc krcato i musafirhanama, bilo je, ne tako davno opkoljeno danonocnom smrcu od ludih i krvozednih agresora, manijak, ubojica. Zasto? Ne znam.

PAX lat. znaci MIR, MIROVANJE, POKOJ. A pozdrav PAX TECUM jest MIR S TOBOM ili PAX VOBISCUM cest je pozdrav u katolika i znaci MIR S VAMA. Tko to zeli RAT? Zasto? Ne znam.

I napokon, STA JE UMJETNOST URADILA na nasu temu U SLUZBI OBRAZOVANJA ZA KULTURU MIRA? To bi bilo kljucno pitanje, zar ne? Ili sto bi mogla napraviti?

Znamo da je povijest a i suvremenost odista nakrcana vrlo kontroverznim pitanjima na tu temu. To su vec opca mjesta, a da bi bila svrsishodna u konkretnom govoru, sad i ovdje. Dakle, treba krenuti iz vlatitog iskustva:

Sto uopce znaci UMJETNOST U SLUZBI BILO CEGA? Umjetnost, per se, vrlo je hirovit i nepouzdan sluzbenik.

Ali covjek-umjetnik, dakle onaj koji se pokusava baviti umjetnoscu, a katkad to cini i relativno uspjesno, znade vrlo bit u sluzbi: ideologije, aktuelne politike, drzavnog sustava, falsificiranja povjesti, glorificiranja suvremenosti, i jos bezbroj varijanti sluzbe. Svjedokom sam takvih, pa i vro uspjesnih umjetnickih aranzmana. Takode sam svjedokom i efemernosti takvih aranzmana i sluzbi. Danas posve zaboravljenih mocnika u takvoj vrsti umjetnickih manipulacija ili eksplicitnih manipulacija umjetnoscu. Koliko u sluzbi obrazovanja za kulturu mira? Ne znam. Vrlo sam skepticna, priznajem.

Dakako da imamo i suprotnih, pozitivnih primjera angazmana umjetnika za istinske vrijednosti. Ali umjetnost?

No ja VJERUJEM vlastitom umjetnoscu i istinskom umjetnoscu opcenito da je posve moguce da ona emanira POZITIVNU ENERGIJU u svojim oblicima, sazvucjima, prvotnim konceptima, implicitnom dejstvu kroz vremena i prostore.

Koliko je napr. u starogrckoj, bez dvojbe, visokoj kulturi koje smo i sami, u prilicnoj mjeri i bili nasljednici, koliko su Aristofanove komedije LIZISTRATA I MIR doprinijele istinskom miru u njegovoj vrlo zaracenoj suvremenosti? Ne znam. Ali eto i preko 2000 godina aktuelne su na tu temu. I djelotvorne, cini se, u svom angazmanu. Ipak ih suludi, nepismeni, gluhi ratovi niti citaju, niti igraju, u sluzbi neobrazbe ubojica za KULTURU MIRA. Ili tacnije, oni koji ih citaju i igraju, ne pucaju snajperima i ne granatiraju bespomocne, one koji zive u miru. Ili se barem ja tome nadam.

Sto je zapravo KULTURA MIRA? Nije li to MIR ponikao iz KULTURE? I koliko se danas u tom smislu zivuci obrazuju umjetnoscu na pravi nacin, s istinskim poticajem i vjerom onih koji obrazuju? Ne znam. Pokusavam koliko god mogu.

Nas, izdaleka modri planetic zemlja jos uvijek bukti ratovima. A umjetnost, taj hiroviti fenomen ljudskog duha i njihovih visih nivoa, cvate. Opire se sluzbi. Ili pristaje na nju. Koliko mocna? Koliko efemerna?

Vjecni i strogi sudac umjetnost jeste i bit ce VRIJEME. I kad umjetnik bude prah i dusa njegova u nekim drugacijim oblicima egzistiranja. Umjetnost ce biti i djelovati, bez dvojbe. To jest njezin usud od postanja, od covjekolike ljudske vrste.

Ipak, ako se na kraju obracanja vama na ovom skupu, ponovo vratim vlastitim iskustvima, ratu, Sarajevu u okruzenju smrti, i umjetnosti, i silnoj zelji da napokon zavlada mir na ovom planetu. Barem za one koji dolaze da bi zivjeli i kreirali zivot na ovom Svijetu.

Umjetnost je meni i mnogima dobrano pomogla da prezivimo. Jer uz nase zivote danonocno na rubu smrti, vrsena je agresija evelike i na nase ljudsko dostojanstvo. Koji se nisu mogli braniti oruzjem, cesto su se eto branili umjetnoscu. Pisali. Citali. Slusali. Pravili i pohadali kazalisne predstave. Organizirali izlozbe likovnih umjetnosti. Radili u nemogucim uvjetima znacajna umjetnicka djela. U sluzbi umjetnosti i ljudskog dostojanstva. Za mir. Uprkos ratu i smrti koja je jeke uzela. Ili njihove najblize. Ipak, UMJETNOST JE OSTALA. I cekat ce sud vremena kao i uvijek.

Da li ce ili da li se iz toga stvara KULTURA MIRA? Ne znam. Tako bi rado vjerovala i bila uvjerena da jest. Jer u prirodi umjetnost je pozitivna, kreativna energija, i otvaranje prostora nekih nasih duhovnosti. Dobrota. Mir. Lijek i utjeha. Dakako, mislim na istinsku umjetnost