Syna Baydur-Melek

Syna Baydur-Melek Ambasador Turkske u BiH

IZJAVA Nj.E. SINE BAYDUR,AMBASADORA REPUBLIKE TURSKE NA 3. ME?NARODNOJ KONFERENCIJI "OBRAZOVANJE ZA KULTURU MIRA" (26. juna 2004., Sarajevo).

Kultura, obrazovanje i njihov uticaj na mir su, zaista, veoma vazna tema, posebno za ovaj region. Kulturu, koja cini jedan od centralnih elemenata ove konferencije, je ono na cemu bih se zeljela zadrzati na trenutak.

"Sta moze kultura uciniti za mir?" je pitanje koje cesto postavljamo samima sebi. Moze li znacajno uticati na svjetski mir? Moze li preci granice? Prevazici razlicitosti? Okoncati neprijateljstva? Ili, povezati dvije strane koje se cine miljama daleko?

Odgovore na ova pitanja cesto pokusavamo naci u multikulturalnim drustvima. Ipak su to drustva u kojima razlicite kulture koegzistiraju... Istina, ne protice sve u miru ili lakocom, ponekad su prisutne mnoge tenzije i borbe, ali, ipak, oni nastavljaju da postoje uvijek zahvaljujuci pojedinacnom ili kolektivnom trudu samih naroda i njihove medusobne tolerancije.

Ja takode dolazim iz jedne multikulturalne zemlje. Ziveci skoro dvije godine u Sarajevu, mogu prepoznati slicnosti i posmatrati kako ljepotu, tako i teskoce multikulturalnosti.

Multikulturalnost kao rijec moze biti varljiva. Ima mnoge razlicite konotacije. Za mene, ona ima dva nedjeljiva elementa. Prvi je razumjevanje, a drugi je dijeljenje. Dozvolite mi da pokusam objasniti sta podrazumjevam pod tim.

Mozemo govoriti o multikulturalnosti jedino ako se sve strane iskreno trude medusobno razumjeti i saznati obicaje, simbole, modele ponasanja, osjetljivosti jedni-drugih ... Ako musliman koji zivi u takozvanom multikulturalnom drustvu nema pojma o religioznim ritualima njegovog krscanskog sugradanina kao ni o tome sta oni znace za njega, mozemo li reci da oni stvarno koegzistiraju? Ili, u zemlji gdje ljudi imaju razlicite obicaje, ako su potpuno ravnodusni prema obicajuma drugih, mozemo li vjerovati da se stvarno medusobno razumiju?

Razumjevanje je prvi korak prema multikulturalnoj koegzistenciji. Za mene, drugi kljucni element multikulturalnosti, u nekoliko povezan s a prvim, je dijeljenje. Nije dovoljno za razlicite kulture da zive jedna uz drugu. Da bi multikulturalnosti bilo, one se moraju isprepletati. Ljudi ne bi trebalo da samo prihvate drugu kulturu, vec i da budu spremni da je podijele. Ako krscanin iz Sarajeva nije nikad krocio u Begovu dzamiju, ili, ako sarajevski musliman nije nikad zastao da izbliza pogleda katedralu, mozemo li govorit da je to istinska "multikulturalnost"?

Vjerujem da bez ovih sustinskih elemenata ne mozemo govoriti o multikulturalnosti, ili koegzistenciji kultura. Onda samo poznajemo da razlicite kulture postoje jedna uz drugu, medusobno se izbjegavajuci ili ignorisuci, ili su jednostavno, ravnodusne jedna prema drugoj.

Kada govorimo o multikulturalnosti, ne mogu a da se ne dotaknem uticaja kojeg umjetnici i intelektualci imaju u kulturi, i , na neki nacin, njihove odgovornosti.

Umjetnost cvjeta u multikulturalnim sredinama. Ona je izvor inspiracije i stimulator kreativnosti. Medutim, ona sa sobom donosi odredenu dilemu. Historija je, nazalost, puna primjera kako se umjetnici i njihova djela mogu koristiti u demonske svrhe od strane ekstremista i ratnih huskaca. Istina je da umjetnik ili intelektualac ne moze, stavise, ne smije ostati puki posmatrac svoga vremena. Ipak, takoder je tacno, pogotovo u multikulturalnim sredinama, da je umjetnikova duznost da prepozna potencijalnu prijetnju i da djeluje s odgovarajucom svijescu.

U mojim uvodnim napomenama, zeljela sam vas ukratko upoznati s mislima i refleksijama koje ova konferencija izaziva u meni.